Posao statičara važniji je nego što mislimo

Rina se STRABAG-u pridružila prošle godine kao projektantica i stručnjakinja za statiku. Iako mnogi posao statičara povezuju prvenstveno s proračunima, tablicama i normama, njihova je uloga puno složenija. Dok arhitekt osmišljava izgled zgrade i raspored prostorija, statičar se bavi tehničkim dijelom koji osigurava sigurnost, stabilnost i funkcionalnost građevine. U tom procesu nema određivanja debljine zidova ili odabira konstrukcije „od oka” jer svako rješenje mora zadovoljiti stroge tehničke zahtjeve, ali istovremeno uzeti u obzir estetske zahtjeve, ekonomičnost cijelog projekta i tehnologiju izvedbe na gradilištu. Tek tada se dolazi do najboljeg konstruktivnog sustava, optimalnog odabira materijala i točnih dimenzija elemenata. Cilj je stvoriti objekt koji je maksimalno siguran, vizualno usklađen i financijski održiv.

Kada pogleda nacrt konstrukcije, Rina najprije prepoznaje nosivi sustav i materijal od kojeg je građevina projektirana, a potom raspone, raspored i dimenzije elemenata. U nastavku razgovora otkriva što ljudi najčešće ne razumiju o poslu statičara, s kojim se predrasudama susreće, što razlikuje dobrog od vrhunskog projektanta te koji su izazovi obilježili njezin profesionalni razvoj.

Da možeš razbiti samo jednu predrasudu o svom poslu, koja bi to bila?

Rina: Predrasuda je da je naš posao suhoparan i dosadan. Istina je potpuno suprotna. Statika je iznimno kreativan posao. Mi smo inženjeri koji stvaraju varijante i kompromise s drugim strukama da se najzahtjevnije ideje izvedu na siguran, stabilan i ekonomičan način.

Koji dio tvog posla većina ljudi ne vidi, a bez njega projekt ne bi mogao uspjeti?

Rina: Definitivno stalno usklađivanje s drugim strukama, a ne samo zadovoljavanje brojki i proračuna. Konstrukcija se mora savršeno uklopiti s instalacijama, arhitekturom i tehnologijom gradnje, a uz to zadovoljavati sve zahtjeve mehaničke stabilnosti i otpornosti.


Što razlikuje dobrog projektanta od vrhunskog projektanta?

Rina: Dobar projektant statičar će bez problema riješiti zadatak, napraviti točan proračun i zadovoljiti sve propise i norme. No, ono što razlikuje dobrog od vrhunskog projektanta je rješavanje istog zadatka uzimajući u obzir arhitektonsku viziju, želje i ekonomske okvire investitora te samu tehnologiju izvedbe na gradilištu.

Postoji li neki projekt na koji si posebno ponosna?

Rina: Teško mi je izdvojiti samo jedan projekt na koji sam posebno ponosna jer je za mene svaki projekt priča za sebe. Ljepota ovog posla leži upravo u tome što je svaki novi zadatak ujedno i novo učenje i novi izazov.
Ljudi često vide samo "zamorne" proračune, tablice i stroge smjernice, no statika zapravo nudi golemu mogućnost kreativnosti. Svaki put moramo rješavati specifične izazove na potpuno nove načine. Nijedan projekt nije isti jer svaki put u obzir uzimamo mnoštvo različitih faktora, od konfiguracije terena i svojstava tla, preko želja arhitekata, pa sve do pronalaska ekonomski i konstruktivno optimalnog rješenja. Upravo me ta dinamika i stalni intelektualni razvoj najviše ispunjavaju.

Kada si shvatila koliko tvoj posao zapravo utječe na sigurnost ljudi?

Rina: To najviše osvijestim u trenucima izvanrednih situacija, poput potresa, ali i nakon tragičnih urušavanja konstrukcija o kojima slušamo i čitamo u medijima. Tada postane jasno koliku odgovornost nosi naš posao.


Koji je projektni izazov posebno ostao u tvom sjećanju i kako si ga riješila?

Rina: Zasigurno projekti obnove objekata stradalih u potresu. Taj izazov je bio velik zalogaj jer sam te projekte dobila odmah nakon završetka fakulteta, i to u trenutku kada se cijela naša struka suočavala s nečim novim. Malo tko je u tom periodu sa sigurnošću znao što je točno najbolje učiniti u takvim situacijama i koji je optimalan pristup obnovi. Rješenje je bilo u svakodnevnom, intenzivnom učenju u hodu, analizi zatečenog stanja i stalnim konzultacijama.

Ti su projekti najviše oblikovali moj način razmišljanja i naučili me kako pristupiti oštećenoj konstrukciji, kako je popraviti i izvući ono najbolje iz onoga što već imaš, a da rješenje bude sigurno i funkcionalno.
Ipak, najveća motivacija u cijelom tom procesu je spoznaja da izravno pomažeš ljudima čiji su domovi stradali i omogućuješ im siguran povratak doma.
 

Što te još uvijek uspije iznenaditi u poslu?

Rina: To što se za apsolutno svaki problem na gradilištu, koliko god on u tom trenu izgledao velik, na kraju pronađe rješenje. Ključ je timski rad s inženjerima gradilišta jer njihovo iskustvo i uvid u ono što je u određenoj situaciji operativno izvedivo, u kombinaciji s našim tehničkim analizama, proračunima i različitim varijantama rješenja, najčešće vode do najboljeg ishoda.