Posao statičara važniji je nego što mislimo
U razgovoru s našom kolegicom Rinom saznaj koje su najveće zablude o poslu statičara, kako je bilo raditi na projektima obnove nakon potresa odmah nakon fakulteta, zašto nijedan projekt nije isti te što je potrebno uskladiti da bi se dobilo sigurno, funkcionalno i ekonomski održivo rješenje.
Rina se STRABAG-u pridružila prošle godine kao projektantica i stručnjakinja za statiku. Iako mnogi posao statičara povezuju prvenstveno s proračunima, tablicama i normama, njihova je uloga puno složenija. Dok arhitekt osmišljava izgled zgrade i raspored prostorija, statičar se bavi tehničkim dijelom koji osigurava sigurnost, stabilnost i funkcionalnost građevine. U tom procesu nema određivanja debljine zidova ili odabira konstrukcije „od oka” jer svako rješenje mora zadovoljiti stroge tehničke zahtjeve, ali istovremeno uzeti u obzir estetske zahtjeve, ekonomičnost cijelog projekta i tehnologiju izvedbe na gradilištu. Tek tada se dolazi do najboljeg konstruktivnog sustava, optimalnog odabira materijala i točnih dimenzija elemenata. Cilj je stvoriti objekt koji je maksimalno siguran, vizualno usklađen i financijski održiv.
Kada pogleda nacrt konstrukcije, Rina najprije prepoznaje nosivi sustav i materijal od kojeg je građevina projektirana, a potom raspone, raspored i dimenzije elemenata. U nastavku razgovora otkriva što ljudi najčešće ne razumiju o poslu statičara, s kojim se predrasudama susreće, što razlikuje dobrog od vrhunskog projektanta te koji su izazovi obilježili njezin profesionalni razvoj.
Da možeš razbiti samo jednu predrasudu o svom poslu, koja bi to bila?
Rina: Predrasuda je da je naš posao suhoparan i dosadan. Istina je potpuno suprotna. Statika je iznimno kreativan posao. Mi smo inženjeri koji stvaraju varijante i kompromise s drugim strukama da se najzahtjevnije ideje izvedu na siguran, stabilan i ekonomičan način.
Na koji način se tvoj posao promijenio posljednjih godina?
Rina: Na samom početku moj je posao bio fokusiran isključivo na čiste statičke proračune u projektantskom uredu, a sve se svodilo na računalne modele, tablice, nacrte i proračun iza ekrana.
Danas, u STRABAG-u, ta je priča puno šira. I dalje sam maksimalno uključena u tu prvu, projektantsku fazu, ali sam sada uključena i u samu fazu izvođenja radova na gradilištu. Ta mi je promjena omogućila da puno bolje razumijem što sve stoji iz samih proračuna i nacrta.
Koji dio tvog posla većina ljudi ne vidi, a bez njega projekt ne bi mogao uspjeti?
Rina: Definitivno stalno usklađivanje s drugim strukama, a ne samo zadovoljavanje brojki i proračuna. Konstrukcija se mora savršeno uklopiti s instalacijama, arhitekturom i tehnologijom gradnje, a uz to zadovoljavati sve zahtjeve mehaničke stabilnosti i otpornosti.
Što razlikuje dobrog projektanta od vrhunskog projektanta?
Rina: Dobar projektant statičar će bez problema riješiti zadatak, napraviti točan proračun i zadovoljiti sve propise i norme. No, ono što razlikuje dobrog od vrhunskog projektanta je rješavanje istog zadatka uzimajući u obzir arhitektonsku viziju, želje i ekonomske okvire investitora te samu tehnologiju izvedbe na gradilištu.
Postoji li neki projekt na koji si posebno ponosna?
Rina: Teško mi je izdvojiti samo jedan projekt na koji sam posebno ponosna jer je za mene svaki projekt priča za sebe. Ljepota ovog posla leži upravo u tome što je svaki novi zadatak ujedno i novo učenje i novi izazov.
Ljudi često vide samo "zamorne" proračune, tablice i stroge smjernice, no statika zapravo nudi golemu mogućnost kreativnosti. Svaki put moramo rješavati specifične izazove na potpuno nove načine. Nijedan projekt nije isti jer svaki put u obzir uzimamo mnoštvo različitih faktora, od konfiguracije terena i svojstava tla, preko želja arhitekata, pa sve do pronalaska ekonomski i konstruktivno optimalnog rješenja. Upravo me ta dinamika i stalni intelektualni razvoj najviše ispunjavaju.
Kada si shvatila koliko tvoj posao zapravo utječe na sigurnost ljudi?
Rina: To najviše osvijestim u trenucima izvanrednih situacija, poput potresa, ali i nakon tragičnih urušavanja konstrukcija o kojima slušamo i čitamo u medijima. Tada postane jasno koliku odgovornost nosi naš posao.
Koji je projektni izazov posebno ostao u tvom sjećanju i kako si ga riješila?
Rina: Zasigurno projekti obnove objekata stradalih u potresu. Taj izazov je bio velik zalogaj jer sam te projekte dobila odmah nakon završetka fakulteta, i to u trenutku kada se cijela naša struka suočavala s nečim novim. Malo tko je u tom periodu sa sigurnošću znao što je točno najbolje učiniti u takvim situacijama i koji je optimalan pristup obnovi. Rješenje je bilo u svakodnevnom, intenzivnom učenju u hodu, analizi zatečenog stanja i stalnim konzultacijama.
Ti su projekti najviše oblikovali moj način razmišljanja i naučili me kako pristupiti oštećenoj konstrukciji, kako je popraviti i izvući ono najbolje iz onoga što već imaš, a da rješenje bude sigurno i funkcionalno.
Ipak, najveća motivacija u cijelom tom procesu je spoznaja da izravno pomažeš ljudima čiji su domovi stradali i omogućuješ im siguran povratak doma.
Što te još uvijek uspije iznenaditi u poslu?
Rina: To što se za apsolutno svaki problem na gradilištu, koliko god on u tom trenu izgledao velik, na kraju pronađe rješenje. Ključ je timski rad s inženjerima gradilišta jer njihovo iskustvo i uvid u ono što je u određenoj situaciji operativno izvedivo, u kombinaciji s našim tehničkim analizama, proračunima i različitim varijantama rješenja, najčešće vode do najboljeg ishoda.
Jesi li spreman/na za svoje vlastito putovanje u STRABAG-u?
Ovdje možeš pronaći sva naša otvorena radna mjesta