Od analize do ponude: što radi kalkulant u STRABAG-u?

Ivana je inženjerka građevine i kalkulantica koja je svoju karijeru u STRABAG-u započela 2006. godine dolaskom u Pomgrad Inženjering, kompaniju koja je 2008. godine postala dio STRABAG Grupe. Na samom početku radila je u području kalkulacija i plansko-tehnološke pripreme, uz osjećaj uzbuđenja, ali i velikog poštovanja prema sustavu jer dolazak u renomiranu splitsku kompaniju s dugom tradicijom uvijek nosi i dozu pozitivne treme.

Tijekom godina njezin karijerni put obilježile su brojne važne prekretnice, među kojima posebno izdvaja dvije. Prva se dogodila 2008. godine na projektu produženja Gata sv. Petra u splitskoj luci. Dolazeći iz manje sredine, grada Ploča, rad na velikom i dinamičnom gradilištu u Splitu za nju je predstavljao značajan profesionalni, ali i osobni iskorak. Upravo joj je to iskustvo potvrdilo da se može nositi i s najzahtjevnijim izazovima u struci.
Druga važna prekretnica bila je 2020. godine, kada je vodila tehnički ured na projektu izgradnje magistralnog plinovoda Zlobin–Omišalj. U ulozi voditeljice tehničkog ureda na gradilištu na Krku radila je u specifičnim okolnostima pandemije koronavirusa. Dok je velik dio svijeta stajao, njezin tim nije. Upravljanje dokumentacijom, nabavom i logistikom u takvim kriznim uvjetima naučilo ju je iznimnoj prilagodljivosti i brzom donošenju odluka pod pritiskom.

Danas na svoj posao gleda mnogo šire nego na početku karijere, kao spoj inženjerstva, organizacije i rada s ljudima, ali i kao veliku odgovornost za rezultate koji ostaju trajno vidljivi. Istovremeno, vidi ga i kao proces koji se kontinuirano gradi kroz iskustvo, suradnju i prilagodbu novim okolnostima.

Kako bi svoj posao objasnila nekome tko o njemu ne zna puno i što te u njemu najviše iznenadilo na početku?

Ivana: Svoj posao opisala bih kao slaganje velike slagalice. Projekt se sastoji od bezbroj dijelova, od financija, ugovora i materijala, do rokova i zakona, a moj je zadatak da sve to sjedne na pravo mjesto u pravo vrijeme, kako bi na kraju dobili jasnu i funkcionalnu cjelinu.

Kada sam tek završila fakultet, mislila sam da je građevina isključivo matematika, nacrti i precizni planovi. Prve godine provela sam na gradilištima u Pločama, Opuzenu i Metkoviću, ali pravi zaokret dogodio se kada sam iz svojih Ploča došla na veliko i užurbano gradilište u Splitu. Najviše su me iznenadili razmjer, dinamika i nepredvidivost posla. Brzo sam shvatila da plan na papiru može biti savršen, ali teren traži svakodnevne brze reakcije i prilagodbe.
Veliko iznenađenje bio je i rad s ljudima. Nitko te na fakultetu ne pripremi na to da ćeš, uz inženjerski dio, svakodnevno komunicirati i koordinirati s velikim brojem ljudi, od radnika na terenu do nadzornih inženjera. Upravo ta dinamika, koordinacija i energija potrebna za vođenje jednog takvog sustava na početku su mi bile podjednako izazovne i motivirajuće.

Kako izgleda tvoj radni dan kada su rokovi najintenzivniji i što ti je tada najveći izazov, a što motivacija?

Ivana: Kada su rokovi najintenzivniji, radni dan počinje rano, traje dugo i zahtijeva potpuni fokus. Najvažnije mi je brzo postaviti prioritete i prepoznati što je ključno za nesmetan tijek projekta, a što može pričekati.

Najveći izazov je uskladiti nepredvidive situacije na terenu s ugovornim rokovima. U tim trenucima važno je ostati smiren, brzo reagirati i pronaći rješenje koje je i tehnički ispravno i financijski održivo.

S druge strane, najviše me motivira kada uspješno završimo projekt i vidimo konkretan rezultat. Građevina ima tu posebnu čar da iza svega ostaje nešto stvarno i trajno, nešto što možeš vidjeti i dotaknuti. Upravo taj trenutak kada se ideje i nacrti pretvore u stvarnost za mene je najveća motivacija i razlog zašto volim ovaj posao.


Koje si vještine kroz posao morala razviti te kako kod tebe izgleda proces učenja?

Ivana: Na početku nisam očekivala koliko će „soft skills” biti važne. Mislila sam da je građevina prije svega tehnika, ali s vremenom sam shvatila da uspjeh u velikoj mjeri ovisi o komunikaciji, pregovaranju i diplomaciji.
Također sam vjerovala da su presudne velike, strateške odluke, no kroz iskustvo sam shvatila da najveći utjecaj često imaju one male, svakodnevne. Način na koji prenosiš informacije i razina preciznosti mogu napraviti ogromnu razliku.

Što se tiče učenja, rekla bih da je to kombinacija svega, ali iskustvo na terenu i rad s ljudima imaju najveću vrijednost. Formalne edukacije i alati u STRABAG-u daju odličnu podlogu, no pravo znanje dolazi kroz praksu. Građevina je u mnogočemu zanat koji se prenosi promatranjem i radom uz iskusnije kolege. Upravo sam kroz takav rad usvajala znanja i pristupe koje ne možeš pronaći ni u jednoj knjizi.

Da ne radiš ovaj posao, što bi radila?

Ivana: Vjerojatno bih svoj profesionalni put usmjerila prema nečemu što već jako volim, fotografiji ili planinarenju. Kao veliki ljubitelj prirode, lako se mogu zamisliti negdje na otvorenom, možda kao čuvarica prirode, okružena planinama i životom u njegovom najčišćem obliku. Planinarenje me naučilo strpljenju i tome da se do svakog vrha dolazi korak po korak, baš kao i u građevini. Fotografija je, s druge strane, na neki način bliska i poslu koji radim, jer traži oko za detalje, osjećaj za pravi trenutak i sposobnost da se od puno malih elemenata stvori jedna smislena, velika priča.

Kako se kroz godine mijenjao tvoj pogled na posao i što za tebe znači „dobro odrađen posao”?

Ivana: Kroz godine se moj pogled na posao značajno promijenio. Na početku sam ga gledala prvenstveno kroz tehniku i rješavanje pojedinačnih zadataka, gdje je uspjeh značio točan nacrt i izvršen posao. Danas ga vidim puno šire, kao spoj inženjerstva, rada s ljudima, logistike, kriznog menadžmenta i financijske discipline. Danas mi je važno razumjeti kako svaka odluka utječe na budžet, rokove i tim.

„Dobro odrađen posao” za mene ima tri ključne komponente: kvalitetu i rok, ekonomičnost te, najvažnije, zadovoljstvo ljudi. Veoma mi je bitno da projekt završimo kao uigran tim i da svi zajedno možemo biti ponosni na rezultat.


Što bi rekla nekome tko razmišlja o karijeri u ovom području?

Ivana: Rekla bih da se ne boji nepoznatog jer se najvažnije stvari uče upravo na terenu. Normalno je na početku ne znati sve.
Ako voliš rješavati izazove, uživaš u timskom radu i želiš vidjeti opipljiv rezultat svog truda, ovo je pravo područje. Karijera u građevini je poput planinarenja: uspon je ponekad strm, izazovi su veliki, ali osjećaj kada dođeš do vrha i iza tebe ostane nešto trajno, neprocjenjiv je.
U kompanijama poput STRABAG-a nisi sam, uvijek imaš tim koji će te voditi korak po korak.


Što bi danas rekla sebi na početku karijere?

Ivana: Rekla bih si da budem manje stroga prema sebi, da imam povjerenja i strpljenja jer će sve s vremenom doći na svoje mjesto. Na početku sam željela odmah sve znati i sve napraviti savršeno, ali danas znam da to nije potrebno. Iskustvo dolazi korak po korak, a svaka pogreška zapravo je vrijedna lekcija koja te čini boljim inženjerom.
 

Na što si najponosnija u dosadašnjoj karijeri i postoji li trenutak kada si osjetila da si napravila vidljivu razliku?

Ivana: Najponosnija sam na svoj osobni i profesionalni rast i na to što nikada nisam odustajala pred izazovima. Posebno bih izdvojila hrabrost s kojom sam došla u Split i odgovornost s kojom smo moj tim i ja vodili projekt na Krku tijekom pandemije.
Upravo na tom gradilištu sam najviše osjetila da radimo vidljivu razliku. Unatoč potpuno novim i nepredvidivim okolnostima, projekt se uspješno nastavio i tada sam znala da smo kao tim napravili nešto zaista vrijedno.

Kada danas pogledam unatrag, vidim stabilnu, sigurnu i iskusnu profesionalnu osobu koja je sama izgradila svoj put.


Kako bi opisala STRABAG kao mjesto za razvoj žena iz vlastitog iskustva?
 
Ivana: Iz vlastitog iskustva mogu reći da STRABAG pruža jednake prilike svima koji žele učiti, razvijati se i raditi na kompleksnim projektima, neovisno o spolu, već uz fokus na znanje, trud i odgovornost. Iako se građevina često percipira kao muška struka, moje iskustvo pokazuje drugačije.
Dobila sam punu podršku kolega i menadžmenta da pokažem što znam. Ponosna sam što danas u našim timovima vidim sve više divnih, sposobnih žena koje vode tehničke urede, upravljaju gradilištima i donose ključne odluke. Za mene je STRABAG okruženje u kojem žena u građevini može izgraditi stabilnu, uspješnu i karijeru vrijednu poštovanja.


Koliko ti znači podrška kolega?

Ivana: U najintenzivnijim trenucima, podrška kolega mi znači apsolutno sve. Kada si na zahtjevnom gradilištu, najvažniji mi je onaj osjećaj da nisi sam. Radimo u okruženju temeljenom na povjerenju i otvorenoj komunikaciji, gdje se stvari rješavaju brzo i izravno. Posebno me veseli što se u timu potiču inicijativa i razmjena ideja, jer upravo ta zajednička energija i suradnja čine i najveće izazove puno lakšima.


Koji je najvažniji nevidljivi dio tvog posla koji ljudi izvana ne primijete?

Ivana: Najvažniji nevidljivi dio mog posla je predviđanje i rješavanje problema prije nego što dođu do gradilišta. Ljudi najčešće vide samo bagere, radnike i objekte koji nastaju, ali iza toga stoje opsežna dokumentacija, nacrti, ugovori i brojni koordinacijski sastanci koji omogućuju da sve funkcionira.